Tamnica naroda
Tamnica naroda je pežorativni i metaforički izraz koji se koristi za višenacionalne države u kojima su većina nacija ili sve nacije u podređenom položaju u odnosu na "vladajuću" naciju, odnosno ugnjetavane su od strane "odnarođene" elite.
Izraz se prvi put počeo koristiti u 19. vijeku od strane nacionalističkih ideologa i to prvenstveno kako bi se opisale države, odnosno carstva, čije je postojanje priječilo stvaranje nacionalnih država. U tom smislu se tamnicom naroda najviše nazivalo Austrijsko Carstvo, odnosno Austro-Ugarska, koja se smatrala smetnjom stvaranju ujedinjene Velike Njemačke, ujedinjene Italije, slobodne Poljske, Čehoslovačke i Jugoslavije.
Ruski revolucionar Vladimir Iljič Lenjin je isti izraz (rus. тюрьма народов) koristio za Rusko Carstvo, koje je u 19. vijeku provodilo politiku nasilne rusifikacije na račun neruskih naroda.[1][2] On je u periodu Prvog svetskog rata govorio:
Trula samodržavna Rusija, ta vječita tamnica naroda prosto je osuđena na propast.[3]
Izraz je korišten je i za Otomansko Carstvo, pogotovo nakon mladoturske revolucije.
Nakon propasti tih carstava u Prvom svjetskom ratu sličnu su terminologiju preuzeli i vladajući komunisti u novostvorenom SSSR-u, a nakon Drugog svjetskog rata i u Titovoj Jugoslaviji kako bi se distancirali od bivših režima u Ruskom Carstvu i Kraljevini Jugoslaviji. Obje države su se, međutim, i same raspale 1990-ih, te je i za njih za vrijeme i poslije tih događaja korišten taj izraz.
Danas se, pak, izraz "tamnica naroda" sve više koristi za Evropsku Uniju.
- ↑ К вопросу о национальной политике
- ↑ Н. Матюшкин. «В. И. Ленин о дружбе народов», Издательство «Знание», Москва, 1954 г.
- ↑ Российская империя в 1914—1917 гг.: факты, которые всегда замалчивались: «Гнилая самодержавная Россия, эта извечная тюрьма народов просто обречена на поражение.»